HELL'S ANGEL KREĆE NA DIJETU. JOPET.

Sve i da ne dođe do seksa, neminovno ćete se naći u situaciji da vas puca adrenalin od onih trenutaka prijelaza iz čednog u razvratno, u kojima bar naoko držite kontrolu nad situacijom, iako je u svakom trenu možete izgubiti. Znate li se igrati s vatrom, bojite li se nositi se s adrenalinom i koliko ste uopće dobri u tome?  

Riskantno. Ako muljate i sebe. Superriskantno. Ako ste uz to još i toliko užasno glupe da muljate s oženjenim čovjekom, upravo u toj opasnoj fazi naći ćete se pred tri moguća rješenja. Ženka lovac i mužjak lovina kao pretpostavka.  

Prvo je da se pravite blesavi, kao da se ona erotska nijansa nije nikad ni dogodila. S vremenom će vas početi iritirati ta užasna situacija zavaravanja sebe i drugih, od koje će vam nekadašnja lovina dopizditi, i ufino ćete ignorirati svaku aluziju na seks i erotiziranost atmosfere, koja je nekad u zraku visjela, i napokon mu ufino, jasno,(jer ste vi ipak dama), lansirati odjeb iz vašeg života. Čini se najviše benigno, no zapravo je najviše idiotsko rješenje. 

Drugo je trenutni prekid svih odnosa, nema telefona, mailova, mobitela, viđanja slučajnih ili namjernih. Najdrastičnije, ali definitivno najelegantnije rješenje. Za one koji se boje. Sigurnost je oružje kukavica. Ili mudrih? Njemu pribjegnu svi  oni koji sebe lako zavaravaju, jer ignore je totalno precijenjena stvar za rješavanje potencijalnog problema. 

Treće rješenje je ići do kraja i pustiti vraga iz sebe napolje. Zanemariti opasnost od samoće, boli i raspada sistema. I iako si prešutno pristala paliti se lagano s njim, sada je ipak red najaviti svojoj...lovini... da nema više zajebancije, jer si ti od onih koji uzimaju sve što zažele i da bude svjestan da ćeš, ako se dovoljno jako napališ, uzeti i njega, samo ako to poželiš… Jasno, onda kada ženka lovac najavi takve akcije, kasno je... jer ona je već donijela sve odluke da ih napravi. Najopasnije rješenje. Niko se od tol'ko adrenalina usrećio nije. Ako je pak vaša lovina totalni idiot, razmišljat će donjom više neg gornjom glavom i, jasno, pristat će na treće rješenje. 

Pravo je rješenje negdje između. O njemu se ne priča baš nikada naglas. 

Rekoh. „Spakirah kofere“. I odoh. Ne u zalazak sunca, nego ondje gdje sam i trebala biti. Kući svojoj najdražoj. Dom je tamo di ti je i srce. Nitko meni ne može uzeti više od onog što ima u meni. Naročito ako taj netko ima dva jaja.

I ja jaja za trku imadem. Samo se ne mogu uhvatit za njih kad želim biti prosta i vrijeđati. Da se, recimo, uhvatim za sise s prezrivim izgledom lica i isturim ih izazivački u prkosu, to bi bilo shvaćeno prije kao poziv na sex pomirenja. Nu mi ga mekni? Zašto se muški hvataju za jaja, osim kad ih ćeške, meni nikad jasno biti neće. No nikakve uvrede, smicalice, igrice, ucjene i blefiranja više ne dolaze u obzir u životu Žene Zmaja. Nikada više. Odjebakis, dragi moj... makar ti se cijela Rvacka klanjala do poda i vikala ti da si glavom i bradom Bog od baluna!

Stjecajem okolnosti, koje olako prerastu u niz manje ili više sretnih prigoda u novootkrivenom životu raspuštenice, upoznala sam nekoliko vrlo... nazovimo ih… upečatljivih muškaraca nakon rastave. S nijednim od njih nisam imala vezu. Kako je svaki od njih na svoj način pokušao ući u moje strogo čuvane prostore samoobrane i samozaštite (da li iz puke mužjačke znatiželje, potrebe za posesivnošću ili tek machismom, to ni dan danas ne znam), shvatila sam to kao invaziju u one prostore u koje ne smijete pustiti baš nikoga nikada; jer te je prostore svaki od njih na svoj način pokušao zaposjesti, daklem nužan je bio raskid svih odnosa s njima.

Obožavam fine ljude. S njima možeš sve fino. Čak i trenutke u kojima finoća nije prvi izbor. Ali su mi poslastica oni zli i divljaci, koji se precijene. Čine me da im pokažem koliko bezobraznija i zločestija mogu biti od svih njih zajedno, pojesti ih uz marendu i ispljunuti kao izmoždenu žvaku. 

Vrlo indikativno, u zadnja tri dana javili su mi se baš svi ti… upečatljivi, svaki iz različitih razloga. Jedan sa obavijesti o saznanju, koje se moglo ticati i mene (još pokušavam shvatiti da li me se ipak i tiče), jedan da provjeri kako kotira kod mene nakon onog za što je mislio da me se dojmio prije par ljeta, jedan iz pokušaja isprike zbog kukavičluka, jedan iz pokušaja da se ogrebe za snošaj tek naoko suptilnim metodama, jedan iz pukog napadaja ljubomore, jedan jer je prekinuo sa curom…. Svaki sa različitom pričom. Koje su sve bile tek izlika da me nazovu i da to nazivanje nakon masu vremena ispadne nonšalantno prisjećanje na broj u njihovom mobitelu. Moj broj. Tako sam, a opet stjecajem okolnosti, u tri dana čula toliko preseransa od tih muškaraca, koje mudre i pametne žene ni u ludilu ne bi sebi priuštile.

Nisam imala volje za igricama nadmoći. Sve sam stvari sebi dokazala davno, sve o onome što ja mogu kad dovoljno hoću. A vrijeme je okretalo sa tramuntane na sve čišću buru, što sam ja ipak povezala prvenstveno s tim. Ja sam, nažalost, jedna od onih žena kojih se muškarci prisjete kad zahladi, kad su svi doma, kad su na repertoaru samo reprizirani filmovi i kad u okrilju svojih plahti imaju više vremena za razmišljanje o svojim najvećim životnim propustima. Ko ih jebe...

Jedan meni jako, jako dragi muškarac optužio me je za krivi tajming neki dan. Pogrešno. Nikad ja nemam krivi tajming. Ja donašam prave odluke u pravo vrijeme, po cijeni da s njima zakasnim i u bitnim stvarima. Ali tajming za njihovo donošenje za mene je uvijek pravi i upravo savršeni. Jer ne bi išlo prije, jer neće ići kasnije.

Da li je tom logikom moralno i iskreno da jedna žena prizna neke stvari, do kojih je došla sabrano, svojim tajmingom, muškarcu koji je pak (surprise, surprise!) sada jako zaljubljen i u vrlo sretnoj vezi sa novom djevojkom? Je. Ali je dobro za njegov ego, a nije dobro za njen ego. Daklem, bolje ne. 

Da li će ona to ipak učiniti, po cijenu da ispadne da laže, taktizira i da njime i opet manipulira? Ne. Ovaj put neće. U ime istog tog ega. Mudro će šutjeti. A on će je mrziti što je opet tako silenziosa i samozatajna kad god je on u pitanju. I neće joj reći ni mrtav ono što joj zapravo želi reći.

Opet.

"Kako ono mala kaže?"

Da li je on zaista u toliko sretnoj vezi, ako bi je ipak želio vidjeti na kavi, za koju je gotovo pa sto posto izvjesno da ne bi završila bezazleno i da li on zaista želi čuti to što mu ona više ne želi reći? Želi li provjeriti kako ona još djeluje na njega? Ne, nije to, ima bit da nije. Puka znatiželja? Ajmo vjerovat da je. Jer on ionako neće nikada ni mrtav priznati da je se jednostavno... zaželio. One trenutke između njih, koji su bili iznad osjećaja fizičke pripadnosti i uigranosti ravne tehničkoj dotjeranosti, on će radije protumačiti običnom fizičkom ili seksualnom kompatibilnošću. Kompatibilnost... koja jebeno dobra riječ.

Ne, nemoj mi nikada reći ono što osjećaš. I nemoj nikada doputovati da me vidiš pa ostati... tamo… u najvećem mjestu na mom otoku. Tamo zna biti jako bezveze. Idi naprijed i budi sretan. I sve pet. Jebo te krivi tajming, da te jebo… ne moraš me nikad vodit na tu jebenu kaffu, kukavico. I ne moraš mi reći da si mi oprostio, kad nisi.

Moju kolumnu čita od nedavno i jedna Tea, profesorica latinskog iz Zadra… kaže mi to moj dragi prijatelj, naš zajednički prijatelj. Profesorica latinskog me čita... Shvaćam po prvi put da nemam pojma tko me čita, nisam do sada nikad razmišljala o njihovim profesijama, interesima, obrazovanjima, idejama, emocijama, motivima zbog kojih bi potrošili deset, dvadeset ili koliko već minuta svog slobodnog vremena na mene.... Kaže Tea otprilike nešto u stilu da nisam rekla ništa novo, što već nije rečeno, ali da na jako lijepi način uobličim misli i to fino upakiram. O čemu bih mogla pisati, a da bude spektakularno i još neviđeno? O ničemu. Zato pišem o onome što osjećam. O onome što mislim da i vi osjećate na isti način. Zato ste, valjda, tu i vi. I ti, Tea. Dobro mi došla, draga. 

Znate li vi što je to uobličavanje misli? To je ono kad nađete formu za osjećaj koji je u vama, zatomljen i nedefiniran, a nije bio dotaknut prije nego što je dobio tu formu, ispisanu ili izgovorenu. I onda je najednom… dotaknut. Osjećan. Shvaćen. Viđen. Savladan. Nadvladan. Od ushita. Do totalne ravnodušnosti. 

Znate li vi, međutim, što je to moto chick?

Hmmmm...
Evo sam se našla sa zablokiranim mozgom, pokušavajući vam dati najpristojniji prijevod, al' kako okrenem da okrenem, stalno mi dolazi onaj izraz kojeg je moj barba znao upotrijebiti, držeći nam zlurada i opaka predavanja baš svaki put kad bi nas ljeti na otoku doma prebacio neki prijatelj motorićem:

- Ma vi ćete biti moto pi*ke priko mene mrtvog!!! Neće moje Perle (to su mu bile 'ćere) i moje Sunce (to sam mu bila ja) biti moto pi*ke nikad! Jer ću vas rađe zatuć, nego da se o vama govori da ste moto pi*ke. Nećete vi davat okolo mujse samo za đir na motoru!

I nismo.
Istina, jest nas udavio, ali nismo nikad bile moto pi*ke.
Nismo dale nikome nikad za đir na motoru.
Ne zato.
Nego samo onako... nekima... a jer smo ih voljeli i jer nam se je bilo drago.
A shodno tome, nismo se ni udale iz materijalističkih razloga.
A 'ko nam je kriv. Tuke…

However.
Čudni sam san usnula prije neku noć..
Ja na Harleyu.
Ni manje ni više.
U onom što se književno kaže, mislim, vruće hlačice.
I to one od jeansa, sa resicama po guzici, kolko me sjećanje služi.Bujne mi sise bez grudnjaka (he he he)sapete drhte ispod uskog prsluka od crne kože na čijim leđima piše, jasno, Hell's Angels.
Kosa duga, umalo do istih tih guzica, ali vijori. Na vjetru. Od brzine.
A lijepa.
A plava. Blajhana, jasno,  ali neizgorena. Onako… kvalitetna.
Jebate... ja plava. I jašem motor.

I vozim ja tako u snu moj Harley. Iza mene me snažnim bedrima stišće moj suvozač, isto neki superzgodni, jasno. S iskrom u oku. Što bi samo žena po stereotipima imala iskru u oku i bedrima stiskala motoristu! Oću i ja jednog da me na motoru stisne bedrima zguza i da mu u'vatim pri tom iskru u oku..
I ulijećem u okuku. I to kako!
Koljeno u crnoj sexy čizmi mi skoro cestu dotiče.
Mravi mi šapuću: Wanda, past ćeš! Ali ne! Wanda zalomi ćošu do kraja, izađe pobjedonosno iz ćoše i na podnevnom suncu (onom kad sjena okomito pada) digne se na stražnjem kolu. I tako Wanda u snu vozi jedno sto metara na stražnjem kotaču Harleya.
I nema pri tom uopće vidljivog celulita.
Nimalo.
Što je ključni element za ovaj san.

Ključni element, pak, za javu je taj da je Wanda crna ko' noć, a nikako i nipošto i ni u kom slučaju plava, ali i taj da Wanda ne samo što ne zna voziti motor, nego ni biciklu ne zna vozit, a da su vruće hlačice totalno out kad sam ja u pitanju, a osobito od nedavno..

Od kad sam napravila frizuru, prije neki dan, obojala se, popeglala se (nažalost, samo u frizera), svima sam nešto, kao, draga i lijepa i svi mi se nekako puno lijepo javljaju..

PMS mi je.

Ne faza ožderavanja, nego ona faza širenja šarma. Što znači da mi je opet Kavorka. Znate... ono što je Kramer imao, Kramer iz Seinfielda, kad je svima bio neodoljiv.

Iza ove slijedi faza tjeranja.
Unaprijed se pribojavam kako bi mogla završiti ovaj put...

Doživjela sam osobnu satisfakciju.
Vrlo bivši šef me je pokajnički pozvao natrag na posao.
Nije mu bilo lako prijeći preko svog ega dok mi je držao uvodni govor i onda mi uvalio ufino ispriku i poziv da se vratim.
Nisam pristala.
To iz ponosa. I jer radim na tri puta bolje plaćenom poslu.
Ali sam mu pristala odraditi dio projekta, i to za jaaaako dobru lovu, koju mi je dao unaprijed.
To jer sve ima svoju cijenu, pa tako i ja.
Ne trebam vam ni spominjat, jasno, kako je izrazito umiljat prema meni?

Na raskrižjima me svi nekako lijepo glede.
A nije zato jer mi iz auta piči dobra i jaka mjuza. Tina Turner. Uvijek.
Ma od Kavorke je, garant.
Ma baš je zapravo skroz dobro imati Kavorka dane...

I tako, pod naletom egotrippinga, posljedice koncentrirane ljepote, pameti, šarma i putujućeg seksipila, krenula ja nakon jednog ručka u nepromišljenu aktivnost zvanu isprobavanje bikinija, koju olako izvedem svakog siječnja.
O jebem te ludu, di mi je pamet bila!

Još sam se taman natukla pohane kokoši sa prilogom od gljiva i salatom od... svačega.
I kruha točavala... bog te pita kol'ko feta...
I nalila se još skoro litru vode uz to.
Uuuuu... da mi je u tom stanju, onako bar dva kila teža nego prije ručka, bilo još mrknut i jednu Coca Colu iza toga.... guzice bi bila dala!

I tako sita i puna… svega… uletim ja prvo u moj nebeskoplavi, pa onda u bisernorozi bikini.
A u zrcalu... 'bemu miša.
Ravno u mene gleda me od užasa raskrečenim očima... vojnički san!
Baš tako.
San svih vojnika, poštara, automehaničara, bauštelaca i kamiondžija.
Gleda u mene. Netremice. I u šoku.

Lijepi moj sexy bikini svojim rubovima usječen do bola u bokove, sise i guzicu.
Bokovi mi izgledaju ko da da sam violina... ili čak bajs!!!
Sreća bog da imam sisa, jer bi naginjala izgledom na bocu Orangine.
A tek gaćice... Više nekako naginju na tange. A nisu tange.

A di mi je pamet bila na sniženju kupiti čak dva bikinija s gaćicama na tanku crtu na bokovima.... i još broj manji, jer, kao... rastegnu se oni u moru.
Moš mislit.

Revnosniji posjetioci... izvjesnih... sajtova (koje u znak poštovanja prema onima što tamo ne idu nikad neću ni linkat) prepoznat će odmah termin camel toe.
Oni koji pak ne znaju što je to, vjerujem da će biti oduševljeniji jednostavnim objašnjenjem, koje bi zasigurno dala jedina mi i omiljena mi roditeljica, a za isti taj pojam:

- Pa kakva si to, skidaj to sa sebe, izgledaš kao obična kurbetina, pa sve ti ulazi u pi*ku!

Suma sumarum.
Od ponedjeljka sam na dijeti.
Od drugog ponedjeljka (15 days now) opet role.
Čim mi završe stvari.

Ona moja najdraža i najefikasnija dijeta će da padne.
Općenito u životu volim kad se stvari nazivaju svojim pravim imenom. I ne samo u seksu. Meni drago i kad se dijeta zove onako kako i treba da se zove.
Ova moja se zove DIJETA ZA ZDRAVE I DEBELE ŽENE KOJE ŽELE SMRŠAVITI.
Sigurno ste čuli za nju.
I uspješna je.
I može se izdržati.
Vrlo.
Ako je nemate, potražite je
Pozivam vas da mi se pridružite.
Oni kojima to treba, jasno.
Štoviše, izazivam vas da mi se pridružite!
Krenite i vi od ponedjeljka... da na proljeće ne bude too late. Nikakvi Karakter Klubovi ne dolaze u obzir ovaj put. Puno žena na jednom mjestu bolje je izbjegavati. Osim ako nije izbor za Miss ili dani velikih popusta.

Dvije su opcije.

Jedna je da će u lipnju ulicama hodati hrpe zanosnih i sexy žena. Elegantnih pri tom.
Druga je da će svijet biti krcat nadrkanih i isfrustriranih žena koje teško izdržavaju na dijeti, osobito u PMS-u, te su, kao takve, noćna mora svojih ukućana, prijatelja, kolega i slabijih polovica.
Ovo ljeto na raskrižjima svi da ste se lijepo javljali zanosnoj dugokosoj plavuši na Harleyu, u kratkim hlačicama i majičicama s ogoljenim pupkom visoko iznad kojeg jedre sise strijeme nebesima. Bez grudnjaka
I s piercingom.
Na pupku, jasno.

Lijepo joj se javite.
To ću, naime, biti ja.
Prepoznat ćete me po vjetru u plavoj mi kosi.

Svi ste vidjeli sigurno onaj video sa Tyrom Banks. Kao… poručuje ona tamo nešto u vezi debljine i dijete. Priča li ga, Tyra, priča… ma ko ju je uopće slušao, da mi je znat... onako sisata, bokata i bedrata, u jednodijelnom kostimu, totalno opuštena pred kamerama, a tvrda... ma cijela je za gricnut je, a k tom još jebeno dobro nosi svoje „viškove“ kila i svima je takva lipa baš. E, bemu sve, zbog nje mi dođe da ne idem na dijetu. Baš je zgodna Tyra ovako odeblja. I dobro nosi te svoje kile, pas mater. Da mi je njen attitude, ne bi ni ja na dijetu. Što bi Tyra Banks bila bolja od mene? Ako može ona žderat, mogu i ja.

E, al problem je u tome što je Tyra Banks zadovoljna kako izgleda, a ja nisam. Možda je to samo fiksacija u mojoj glavi, to da mi treba dijeta, al jebat ga sad.
Ja sebi nisam zgodna.
Al ću biti.
A možete i vi.

Stanite danas na vagu.
Vidite koliko imate kila.
Onda se u panici osvrnite da vidite jel 'ko od ukućana napokon saznao koliko imate kila.
Phew!
Odahnite.
Dobro je.
Nitko vas nije vidio.
Jasno.
A kako bi vas i vidio kad se već neko vrijeme važete krišom, dok vas nitko ne vidi...

Onda si zacrtajte cilj: 5 kila. 10... 20. Nebitno.
Al onda o tome obavijestite svoje bliže i dalje.
Kako to mislite: zašto?
Zato da ako vi koji niste na dijeti, recimo, primijetite da je neka djevojka ili žena izuzetno divlja ili bezobrazna ili zločesta prema vama, nemojte je odmah stjerati u triii…
Ne.
Jer ako je na dijeti, sve joj mora biti oprošteno. Sve.

Ako nije do toga, može biti da joj je i nejebica.
Razmislite malo bi li moglo biti do toga.
I tad joj mora biti sve oprošteno.
Isto baš sve.

Naći će se i ona najgora skupina tu, onih koje će biti izuzetno divlje ili bezobrazne ili zločeste prema vama i zbog dijete i zbog nejebice. Morate ih razumjeti... one čine najtežu kategoriju. Iskonske zloće.

Aludirat ćemo na poštenje onih koji idu na dijetu. Da neće kradomice varat i ožderavat se i imat trenutke slabosti koje ne mogu podijeliti s nikim.

Bivša ljubavnica moga bivšeg muža imala je jednu uzrečicu koja mi se jebeno sviđala:

MORAM! HOĆU! MOGU!

Ta je, doduše, popušila u međuvremenu karijeru kod njega (nažalost, vjerojatno potpuno nesvjesna činjenice da se na taj način zapravo i skroz usrećila), ali krilatica, priznat ćete, jako dobro zvuči.

No eto se je dogodilo i ono najstrašnije.

Nisam povjerovala ogledalu. Pa sam se digitalcem usnimila u mojim sexy tangama, u kojima sam bila super čak i u tom izdajničkom ogledalu. Ali ako laže koza, ne laže rog. Prizor bijaše strašan. Ma prestrašan.
 

Guzica mi nije stala u kadar.
 

Kategorija posta: SEX.  Da, definitivno sex.

Pitate se kakve veze ima sex s ovim postom?
Pa ima. Jer ima da svi oko mene najebu dok sam na dijeti.
Već osjećam…

Komentari (7)

2. barba, :: 18-02-2008 13:25 ma problem ti je da muski imaju seksualni vrhunac sa 17 a zene sa 37 godina i sad ti to uskladi. kad oni dodju na 37 onda ih intersira ovo sa 17.  I sad ti primjeni poslovicu o koki i juhi...

3. Ova email adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili Javascript , :: 18-02-2008 03:15 Legenda si!   Nego, skupa smo na dijeti. Ja od sutra (odlucila u četvrtak da ću krenut), nakon što nisam uspjela zakopčat jedne divne traperice.  Simultano ćemo se slat u trokurac.

4. Spalata, :: 17-02-2008 10:20 sad znaš zašto ja ne pijem vino

6. Spalata, :: 16-02-2008 20:26 alo, moto pičija, vodit ću te na večeru i obećavam da te neću šlatat nit ćeš vidit mog pirsanog jezička ka šta bi neki tili

7. DaisyDee, :: 16-02-2008 10:26 dijeta? ja krecem svako jutro al vec do navecer odustanem... nisam vise karakter koji sam bikla prije godinu dana... svaki dan me nesto sjebe pa pokleknem... tako i On sinoc...

Pisanje komentara je dostupno samo registriranim korisnicima.