ZAŠTO ŽIVOT NE ZAVRŠAVA NAKON RASTAVE

Život nije prestao zato što si, recimo, razvedena, imaš, recimo, četrdeset godina i uz to, recimo, dva odrasla klinca. Da bude „zabavnije“, jedan od njih je u predpubertetu (niste znali da i to postoji, ha?), a drugi je buntovni zloćko u divljajućem pubertetu, a ti svakodnevno razmišljaš o tome da li je čedomorstvo luksuz kojeg si nisi priuštila onda dok si još mogla. Vraga! Jer to je ipak tvoj prvi i najdraži sin, na kojeg si uvijek tako slaba, slaba, slaba... a i mlađi već debelo iskorištava to što je sladak, da bi te besramno vrtio oko malog prsta. U užasu shvaćaš da se on, premda puno naivnije i manje rafiniranije, zapravo koristi istim onim sredstvima kojima i ti baš uvijek dobiješ SVE što hoćeš. Tvoja dva anđela… ljubi ih majkica.

Da bude još „zabavnije“, uz to imaš  i brdo obaveza i jako, jako malo slobodnog vremena za sebe. Nikakav problem. Jer to ćeš vrijeme onda više cijeniti, planirati i ispuniti i smatrati ga uistinu dragocjenim čak.

Život ne prestaje s tim tvojim mužem. Najednom ti se otvori svijet prepun single… i nešto manje single… muškaraca i ti si, baš kao i bilo koje drugo single biće, premda razvedena i s dvoje djece, opet na tržištu. Kao roba, ali i kao kupac. Izbor je jako velik. Voljela bih reći i da je kvalitetan. Ali nije. U četrdesetoj, nakon razvoda braka na hrvatski način i prekida ne tvojom krivicom propale veze (ne zvuči li ovo isto kao i razvedena ne svojom krivicom?) shvatiš da su šanse da naiđeš na normalnu osobu zapravo gotovo pa… nikakve. Oženjeni ili poluoženjeni muškarac za tebe je i dalje mrtav muškarac, osim ako nemaš nekih dugovanja prema nekom tko te je oduvijek palio, a nekako je došlo vrijeme da je moraliziranje uistinu nepotrebni luksuz. A noć je, uz sve to, duga i mlada.

Jamačno negdje na svijetu i ima divnih single muškaraca, koji su uz to i s pogođenim cipelama, čarapama i parfemima, čvrstim dupetom i vražjim osmjehom, ali ti se, ako kojim čudom i naletiš na takvoga, onako opečena zadnjom vezom, zatvoriš kao kornjača u oklop, s kopljima samoobrane prema njemu, i ne daš više nikome da te ičim dirne, da te dotakne, da te zavede, da te iznenadi, da ti da, da te voli, i da… no, izreci to… da i ti voliš. Ikada više.

Uhvatiš se u razmišljanju kako si niti godinu prije bila na rubu egzistencije, bez love, bez posla, bez ideala, nikakva, nesretna, koprcajući se u poslijebračnoj seksi-romantično-tjelesno-duhovno-lažno veličanstvenoj i ko zna kakvoj sve ne vezi, koja je također već dulje vremena odumirala u agoniji nestajanja, ali si odbijala vidjeti to rubno stanje. Nevjerice. Nesreće. Neimaštine. Predludila. Muškarci ne vole neuspješne žene, ma što vam govorili o tome.

U baš isto ovo vrijeme prošle godine imala si sve, a zapravo nisi imala ništa. Upečatljivi strah od siromaštva i neimaštine ostao je dominantni osjećaj koji te podsjeća na to doba bez istinske sreće, ali i bez alimentacije, i bez posla, ali sve, baš sve drugo je drugačije.

Što se promijenilo?

Otišla si iz svoga grada trbuhom za kruhom i napravila rezove sa svim i svačim. Grad snova i posao snova na kraju nisu ispali Metropola. Naprotiv. Bilo je to ne kraju malo mjesto koje si kao djevojka mrzila jer nisu imali ni disco, ali ga sad iz druge perspektive naprosto obožavaš jer si tamo našla mira, sigurnosti i snage za vratiti se opet u grad nakon svega. Ali i za suočiti se sa leševima koje si ostavila za sobom i svim onim čudovištima ispod tvog kreveta.

I odjednom, baš sve je drugačije. Posao je tu, mir je tu, sve je tu, riješila si se ljudi koji su te sputavali, gušili, lagali, maltretirali… a ljubav… ma i ljubav je tu, ali je drugačija, jer i ti si drugačija. I nije više ništa isto. Jer kad ocjenjuješ svoj život ocjenama od 1 do 10, baš sve je za 10, ali ono najvažnije…. ljubav, ah, ta ljubav…. ti je 2 ili plafon 3.

Nekadašnji muškarac tvog života, kojeg si napokon uspjela mirne savjesti ostaviti, još davno prije svog odlaska iz grada, u međuvremenu se uselio kod druge. (Ili treće? Ili četvrte?) On pak, kada definira mjerilo svoje sreće u brojkama od 1 do 10, daje sreći čak 9, ali tvoj mobitel je svejedno pun njegovih vatrenih poruka, koje variraju od onih u kojima (vjerojatno stisnutih zuba i sa snažnom erekcijom) piše što bi ti u tom trenu radio u toj i toj pozi, do onih sasvim nježnih u kojima ti piše da te voli, da si najbolja i najveća. I da mu fališ. I da bi umro spojen s tobom… što, ne zaboravimo, znači zapravo samo i isključivo to da si mu uvijek bila i da ćeš mu uvijek biti najbolja u krevetu, da će mu se na tebe dizati još godinama, ali da on ipak živi sa drugom.

SMS-ovi bivšeg… antologije malih i velikih međusobnih laži, koje više... ma ne hrane niti ego. Pomaže, recimo, okupiti ih u isti folder. Čitati povremeno kad ti se učini da je to vaše zauvijek. I shvatiti onda da ti je on sve manji i manji o očima i da ti sve manje znače njegove riječi, ma kako prekrasnim i presjajnim celofanom omotane bile. Uočavaš širom otvorenih očiju da u svijetu postoje daleko kvalitetniji muškarci od njega, iako si svjesna da se najvjerojatnije nikad više nećeš dati skroz. Ali SMS-ovi bivšeg najednom su ti sasvim čitki i između redova. I dok te gleda u oči duboko i tobože zaljubljeno onim svojim jebačkim pogledom na koji si nekad padala k'o kruška,(a koji ti je sad smiješan, no prihvaćaš pokvareno Igru da bi više uživala u njegovim niskostima dok ga čitaš poput otvorene knjige) i dok ti govori da bi htio opet SVE, ti moraš biti jaka, lukava i pametna i znati da te on opet samo LAŽE. I da si ispravno učinila što si ga prekrižila.

Jer on će, prije nego što se uopće okreneš, imati obitelj, koja više nije i tvoja. A tebi taj mizerni i jadni i prestrašni trenutak ne treba, jer ti već imaš i svoju obitelj, a nakon dugo vremena napokon i sebe. Čemu opet čekati da dočekaš da mjerilo njegove lažne, ali društveno prihvatljive sreće, padne na 4 ili čak 3, kad će tebii to tada ionako biti sasvim… svejedno? Uz to, negdje tamo daleko, daleko, ovog ljeta, ti si se ionako zaklela sebi da nikad više nećeš patiti zbog nijednog muškarca. U to ime, međutim, možda ćeš usput razbiti i srca onih koji to apsolutno nisu zaslužili. Ali… i to je život! Najjači samo ostaju.

Na moj rođendan htjela sam skočiti padobranom, u tandemu sa Reinim mužem. Nisam uspjela otići zbog posla. Otišla sam, međutim, po nečijem savjetu, na vrh najvećeg brda u kraju, noć uoči proslave mog rođendana, „da vidim s te visine sve i osjetim slobodu i mir“. Istina? Ma obična idiotarija! U dva po noći, osim bure i mrklog mraka, nema bogme ničeg drugog tamo. Imala sam osjećaj da mi se čak i moj vjerni Pas, s kojim sam se popela na stijenu (sjedi Mare na kamen studencu...), smijao u facu. Ničeg gore bilo nije. Samo što ti se od bure i tvoje ekstremne glupavosti odjednom širom otvore oči i odjednom shvatiš SVE. Jer baš sve spoznaš u takvim trenucima.

Istina je lijepa. Možeš imati sve što hoćeš. Možeš raditi što god hoćeš. Možeš imati koga god hoćeš. Ali si međutim sebična. Za promjenu. I dok izgledaš ovako kako izgledaš sada, dok se osjećaš ovako kako se osjećaš, želiš samo iskoristiti ovaj trenutak, ovu naklonost zvijezda, ovaj posao snova i lovu snova, želiš ipak nikada ne zaboraviti da je lani to bilo tek pusto nadanje, mission impossible… i želiš iskoristiti trenutke, događaje, mjesta, ritmove, hedonističko življenje, ljude… i ove muškarce koji su tu i koji te možda samo žele mrknuti, ili voljeti ili imati, nebitno. Jer ih ionako ne želiš onako kao što oni tebe žele nego onako kako tebi trebaju. Muškarci su, čast iznimkama, vrlo potrošni materijal. A muškarci, vjerujte mi, jako vole uspješne žene. Sve su, dakle, odluke samo i isključivo na tebi.

Želiš hodati životom kao muškarac, ali onako nekako ženskastije, recimo… u cipelama koje su Manolo Blahnik Limited Edition. Mislim, karikiram. Htjedoh zapravo reći: hodati svijetom lijepa sebi samoj prvenstveno. Želiš živjeti sebično muški. Onako kako misliš da to oni rade: pružiti ruku i uzeti ono što ti se svidi. Ma što to značilo. Ma što to bilo. Kad god to želiš.

Želiš da ovaj trenutak moći traje bar neko vrijeme. I trajat će. Dugo. Jer, onda kada si se najmanje nadala, otkrila si odjednom da su životne vrijednosti puno veće u stvarima koje su ti se do tada činile beznačajnima i u nekim divnim ljudima koje nisi prije imala. Koliko još ljudi koje poznaješ ima priliku raditi posao koji obožava? Nitko. Život ti je ispunjen i zbog tog posla. Kreativno radiš. Priznata si i cijenjena.

S djecom si više nego prije… istina, zbog prirode posla malo više zimi, a manje ljeti. Ali vrijeme zajedno je kvalitetnije.
Izlaziš, putuješ, uživaš… baš u svemu.
Mirna si.
Možeš napokon to reći nakon puuuuno vremena.

Sretna… ti ne znaš jesi li uistinu sretna. Lijepo ti je nekako puno, ali ne znaš je li to znači i da si sretna. Znaš da imaš sve uvjete za biti sretna. A da skupiš hrabrost i okreneš pravi broj, to bi bilo TO. No mudro znaš da još nije vrijeme za taj potez.

Nove veze nakon duge veze su rizične. Nije problem u zrelom i jakom muškarcu, koji je riješio svoje leševe iz prošlosti, čist je i spreman je za ljubav sa ženom za koju smatra da je velika, lijepa, odrasla, zrela, pametna, jaka, vjerna, odana i iskrena.
Ali problem je u njoj, jer ona to ponekad i nije baš skroz.

Kaže mi Kruno da mu na portalu pišem o modernoj, urbanoj, sposobnoj, snažnoj i zreloj ženi, o odnosima, o seksu i o srcu. Ma mogu ja to, Kruno, ekspert sam ja u tome... dok god se ne radi o mom srcu.

Čitamo se.

Komentari (12)

1. tratinchica , :: 04-08-2008 01:59 Znala sam da cu te nachi...  Presudan je bio komentar kod R. Despues.  Samo da ti posaljem milijun pozdrava i poljubaca....

2. Ova email adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili Javascript , :: 08-05-2008 18:49 Analiza ti je savrsena. Samo treba hrabrosti. I kod mene je bila odluka stoljeca.

3. gle, sad Ova email adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili Javascript , :: 20-04-2008 21:47 funkcionira :P  izgleda da ne prima više od par riječi. a i gdje će kad si ti sve zauzela :P   neka tebe, ovdje si izgleda opet ona stara

4. halooo Ova email adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili Javascript , :: 20-04-2008 21:44 jel se to mora registrirat da bi se ostavilo komentar?

5. pujdo, :: 15-03-2008 21:55

6. klodica, :: 19-12-2007 18:52 Evo i mene da te pozdravi...tako mi je drago kaj si nam se vratila.... žao mi je kaj ne pišeš blog, stvarno si nam nedostajala. Primi pozdrave iz hladne   Koprivnice     p.s. i da, Carry Bradshaw ti nije ni do koljena

8. Ova email adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili Javascript , :: 17-12-2007 09:44 Čitam, gledam, ndam se...za godinu dana, možda i prije...

11. Spalata , :: 13-12-2007 15:10 'ebate ma koji baby comeback! samo zar ti se ne čini malo ovih 6 strana?! nisu baš u tvom stilu ovako mali postovi mislim da mogu slobodno reć u ime svih... hoćemo još!!! mi smo jednostavan puk kraljice Wanda... sexa i bloga, to nam triba

Pisanje komentara je dostupno samo registriranim korisnicima.