Doringer Bogomir može se čitati i kao neko ko zvoni na vrata (door ringer). To djelomično opisuje njegovu ličnost. On stalno zvoni nekome na vrata, i ona se otvaraju. Dogodi se i da se zalupe. Bogomir Doringer je i brat njegovog djeda sa tatine strane koji je izbjegao za Australiju u drugom svjetskom ratu i nikada se nije vratio.


Dalje Bogomir Doringer je mladić. Ima 24 godine i zna biti čudan. Poprilično je šokantan za srpsko društvo ali se nikako ne lišava istog. Vrlo ponosno voli da pokaže svoju putovnicu.

Šta radi u Amsterdamu?


Doringer, ili Bogomir je na svojim studijama. Treća godina audio vizualnog smjera na Rietveld akademiji. Pored toga njegov fokus je uvjek na noćni život ali i na sposobnost da konačno čuje sam sebe bez ometanja. On uživa i diše skoro punim plućima. Voli da sačuva ljude u ćošku oka dok je na biciklu.


Kako je bilo u Parizu?


Pariz je grad kome bih oprostio bezobrazluk i jezive vrednosti. Bilo je divno. Negde i nekada davno smo se i ja i taj grad spojili. Razlog mog odlaska ovaj put je bio poprilično poslovan. Radio sam nešto za Arnem fashion institute i nešto kao nastavak svoje kolekcije sa Beogradskog fashion week-a 2006 pod nazivom "Untitled". Noću su me taksisti odbijali kao mušteriju a danju su me prolaznici pozivali na piće i kroasan. Pariz je ono što je na filmu. Sex i ubistvo. Ljudi se bacaju pod vozove a vi dobijate ekstra večeru dok čekate da nastavite put.